© www.trpezi.eu 
Bihor & Studije Bihor i Forum Bihor i Običaji Bihor i Priče Bihor i Slike Bihor i Pisci Bihor i Doktori Nauka Bihor i Đžamija Bihor i Svadbe Bihor i Recepti Bihor i dječije igre Bihor i dječiji snovi Bihor i Arhelogija Bihor i Turizam Bihor i Planine Bihor i Dijaspora Bihor i Škole KUD “BIHOR” F.K. “PETNJICA” Bihor i knjiga utisaka Etno naselje “TRPEZI” E.D. “POPČA” Trpezi etno selo Radmanska Klisura Muzika Kontakt Arhiva Moj Kutak www.trpezi.eu Bihor Dobro došli u Bihor
.
Bihor Susret Sa Zavicajem

Kreiraj svoju značku
Bihor Petnjica Trpezi Vrbica Tucanje Savin Bor Javorova Kalica 25°
ARHEOLOŠKO NALAZIŠTE U RADMANSKOJ KLISURI
BIHOR - ARHEOLOŠKO NALAZIŠTE U RADMANSKOJ KLISURI
Početkom mjeseca septembra 2008. godine, Polimski muzej iz Berana sproveo je sondažna arheološka istraživanja na lokalitetu Torine u Radmanskoj klisuri, na 1200 mnv (metara nadmorske visine). Istraživanja su sprovedena na površini od 60 m2, a u relativno plitkom kulturnom sloju nađeno je mnoštvo keramičkih fragmenata, kamenih i koštanih alatki. Pretpostavlja se da je lokalitet Torine, kao povremeno stanište pod otvorenim nebom korišćen u periodu od 3300. do 1600. god. p.n.e.
ARHEOLOŠKO NALAZIŠTE U RADMANSKOJ KLISURI Početkom mjeseca septembra 2008. godine, Polimski muzej iz Berana sproveo je sondažna arheološka istraživanja na lokalitetu Torine u Radmanskoj klisuri, na 1200 mnv (metara nadmorske visine). Istraživanja su sprovedena na površini od 60 m2, a u relativno plitkom kulturnom sloju nađeno je mnoštvo keramičkih fragmenata, kamenih i koštanih alatki. Pretpostavlja se da je lokalitet Torine, kao povremeno stanište pod otvorenim nebom korišćen u periodu od 3300. do 1600. god. p.n.e. Na nadmorskoj visini od 1200 m, na sjevernom obodu petnjičkog regiona, mala i brza Radmanska rijeka, tekući kroz vjekove, prosjekla ke uzan kanjon kroz Ravni-šta, između brda Džilita i Stubice na zapadnoj, i Stolova i Klinca na istočnoj strani. Iz kanjona, rijeka se strmo obrušava ka selu Radmance, a potom plodnom ravni teče prema Petnjici, gdje se, neposredno ispod škole, uliva u rijeku Popču. Mnoštvo slučajnih nalaza iz ovog kanjona, koji se čuvaju u Polimskom muzeju u Beranama, bili su povod da se 80-ih godina prošlog vijeka organizuje i sprovede istraživanje terena. U atraktivnoj i uzanoj Radmanskoj klisuri, dugoj oko 700 m, ubicirano je nekoliko pećinskih otvora u kojima je nađen praistorijski keramički materijal. Svojim dimenzijama i bogatstvom arheoloških nalaza izdvaja se pećina koju mještani zovu Jerinin grad. Pećinski otvor se nalazi na zapadnoj, okomitoj strani uskog kanjona, na oko 300 m od kaptaže seoskog vodovoda. Radi se o impozantnom objektu dubine 50, širine 25 i visine oko 30 m. Ulaz u pećinu, podzidan je moćnim kamenim zidom koji je u osnovi širok 1,60 m, a očuvan je u visini od oko 8,00 m.Na najvišem i najdubljem dijelu pećine, 1987. godine, Polimski muzej je sproveo sondažna arheološka istraživanja i sa dvije ispitne sonde istražio površinu od 20 m2. Na osnovu nađenog materijala bilo je jasno da je pećina bila nastanjena u neolitu i bronzanom dobu. I pored relativno plitkog kulturnog sloja, prosječne debljine od 0,45 m, nađeno je mnoštvo keramičkih fragmenata, koštanih i kremenih alatki, fragmenata rimske keramike, jedna krstasta fibula i jedan bronzani novčić Konstantina II.Polimski muzej u Beranama, u periodu od 03.09. do 12.09.2007. godine, sproveo je sondažna arheološka istraživanja Radmanske klisure – lokaliteta Torine. Kulturni sloj, u svim ispitnim sondama, je relativno plitak i varira od 0,30 do0,55 m dubine.U ispitnim sondama nađeno je na stotine keramičkih fragmenata od kojih je mnoš-tvo jako usitnjenih i amorfnih komada. Uglavnom se radi o velikim loncima ovalnog ili jajolikog oblika, sa dvije trakaste ili zaobljene, vertikalno postavljene drške, na trbušnom dijelu. Po pravilu, posude su rađene od dobro pročišćene zemlje, mrke boje pečenja do oker crvene.Pronađeni su i predmeti od glačanog i priglačanog kamena i oruđa od okresanog kamena, kao što su fragmenti kamenih žrvnjeva (nakovanja), ručne alatke – perkuteri, male nepravilne kamene gladilice i nekoliko bruseva.Lokalitet Torine karakterističan je i po nalazu velikog broja koštanih predmeta, kao što su šila, probojci i igle od dugih životinjskih kostiju, potom oruđa ili oružja rađena od paročka jelenskih rogova dugih od 0,10 do 0,20 m. Kao poseban nalaz izdvaja se ogrlica od 13 vučjih ili pasjih zuba. Zubi su glačanjem dovedeni na istu debljinu a otvor za nizanje na kožnu oputu izbušen ja na korijenu zuba.Prilikom istraživanja nađena je jedna bronzana igla sa polomljenom ušicom. Nedostatak drugih predmeta od bakra ili bronze lako je objasniti; naime, pošto se radi o rijetkoj sirovini, svi veći predmeti su čuvani i ponovno topljeni. Radmanska klisura i njene tajne Radmanska klisura krije mnoge tajne i mnoge pećine, koje obiluje brojnim i raznovrsnim dvoranama, kanalima, galerijama, stubovima, stalaktitima, stalagmitima, draperijama i okamenjenim vodopadima. Radmanska klisura ima i čari koje je hiljadama godina skriva duboko u svom podzemlju. Da bi bar dijelom otškrinula ljepote pećinskih dubina, potrbno nam je Speleološko društvo. Jer unutrašnjost pećina oduvjek bila jak motiv za istraživanje ljudima koji su imali hrabrosti da zakorače u zemljinu unutrašnjost i upuste se u osvajanje nepoznatog, zbog čega su oduvijek izazivale strahopoštovanje pa su ljudi za njih vezivali nevjerovatne događaje, pripisivali im natprirodne moći. Otkrivanjem pećina u Radmanskoj klisuri bio bi učinjen veliki korak naprijed u povećanju broja turističkih motiva, a potencijalnom gostu pružila bi se prilika da doživi i vidi što malo gdje može vidjet. Radmanska klisura je kao lijepa djevojka, svi se hvalimo sa njom, uživamo da je gledamo i pričamo kako takve ljepote nema na svijetu. Pa nije da nema, ima, ali s obzirom da smo narod koji malo putuje, a izgleda još manje koristi Internet – na znamo šta sve postoji na svijetu. Činjenica je da smo kao narod dobili od Boga maleni biser – toliko ljepote na tako malom prostoru. Pomišljam da je naša velika sreća što nam je Bihor totalno zaostao i što ima očuvanu prirodu i što ga, osim u retoričkim obećanjima, niko istinski nije ubacio u šemu modernog “turističkog i svakog drugog razvoja”. To je šansa da se Bihoru ne ponovi greška koja je već urađena. Kažu da u Bihoru nema posla: pa evo – zašto bihorci ne srede Radmansku klisuru i učine je dostupnim široko zainteresovanom broju turista koji bi tu atrakciju sigurno rado posjećivali? Uz malo sređivanja, čak i djeca i ne toliko fizički spremni ljudi (predsednici Mjesnih zajednica da pokrenu jednu od takvih akcija) bez problema mogu obići ove pećine! To je prilika da se naplaćuje ulaznica, prodaju suveniri, knjige, marketinški materijal koji bi bio osmišljen i urađen… Možda nije u pitanju velika zarada kako smo mi svi navikli da u Crnoj Gori zarađujemo, ali – turisti koji dođu da obiđu Radmansku klisuru i njene atrakcije – sigurno će se zadržati i u Petnjicu, popiti piće i malo po malo – zaradiće se malo novac za dalje ispitivanje. Sa druge strane, razmišljam da je možda bolje da ostane sve ovakvo kakvo jeste – jer kada naši “biznismeni” uđu u neki posao “održivog razvoja” možemo se pozdraviti vrlo brzo sa tim blagom. Obilazak Radmanske klisure i njenih pećina je bez sumnje, atrakcija i doživljaj koji svako treba da proba. Naravno, ne bez vodiča i osobe koja poznaje pećinu. Nezaboravna uspomena je tu, a raduje i činjenica da su pećine dostupna gotovo svima koji požele da u nju uđu, čak i onima bez kondicije ili najmlađim posjetiocima. Prljanje je zagarantovano, tako da treba obući staru odjeću šlem i dobre cipele ili čizme. Nezaobilazni dio opreme u pećini su lampe,konopci, fotoaparati, i najmanje dva seta baterija, jer blicevi su (za sada) jedini izvor svjetla pomoću kojeg se može napraviti fotografija, ali – garantovano ćete imati nestvarnu uspomenu u svom (digitalnom) albumu! Kako god bilo da bilo, ako imate prilike i volje, u ovoj 2012 godini, treba organizovat obilazak Radmanske klisure i njenih pećina kao jednu od lokacija koja će Vam uljepšati život! Trebalo bi organizovat jednu grupu ljudi koja bi radila na projektu koji bi po mom ličnom predlogu nazvala  “Zavičajno udruženje BIHOR” . Tufo Muratović