© www.trpezi.eu 
Bihor & Studije Bihor i Forum Bihor i Običaji Bihor i Priče Bihor i Slike Bihor i Pisci Bihor i Doktori Nauka Bihor i Đžamija Bihor i Svadbe Bihor i Recepti Bihor i dječije igre Bihor i dječiji snovi Bihor i Arhelogija Bihor i Turizam Bihor i Planine Bihor i Dijaspora Bihor i Škole KUD “BIHOR” F.K. “PETNJICA” Bihor i knjiga utisaka Etno naselje “TRPEZI” E.D. “POPČA” Trpezi etno selo Radmanska Klisura Muzika Kontakt Arhiva Moj Kutak www.trpezi.eu Bihor Dobro došli u Bihor
.
Bihor Susret Sa Zavicajem

Kreiraj svoju značku
Bihor Petnjica Trpezi Vrbica Tucanje Savin Bor Javorova Kalica 25° Bihor i svadbeni običaji Tekst napiso Zumber Muratović
Svadbeni običaji u Bihoru Svadbeni običaji praćeni su nizom obreda i rituala. Mladi se prethodno upoznaju a zatim nastupa prosidba. Prosidba se izvodi na taj način što idu dva ili više ljudi i prose djevojku. Ako se mlada isprosi onda se ugovara svadba. Nekada je tako bilo a i danas se može to vidjeti, glavni prosac u kući djevojke izgovara poznatu rečenicu bez koje prosidba ne može započeti: "Allahume nemrile, pejgambere kaulile." Tek poslije ove rečenice počinje priča o prosidbi. Djevojka obavezno donosi proscima kahvu, to je ujedno i prilika da prosci vide djevojku. Kada se djevojka isprosi, njena rodbina sastavlja "presjek". To je spisak stvari koje treba kupiti za djevojku kao buduću nevjestu. Presjek obično sadrži: prsten od minca, zlatni kolan, menđuše "hanumina ruka", bele-nzuke, petolirku, dvolirku, lire, haljinu od "leda", haljinu od santilona, šemsiju, kondre, dimije od hare, itd.Poslije toga prelazi se na datum zakazivanja svadbe. Čestitaju jedni drugima i za prosce se sprema ručak.Roditelji mladoženje nose mladoj robu i vunu za tkanje sedžada, čilima i si. Nose intar kao materijal za platno, ćenar koji treba utkati u platno, konac za heklanje i vezenje, kao i mnogo drugih stvari. Jer što je serđija veća i raznovrsnija, to je i mlada u očima naroda vrednija i bolja. Svatovi polaze od kuće mladoženje ali on ne ide sa njima. Određuje se glavni svat (buljugbaša) i bajraktar. Svako bratstvo po pravilu ima svoga bajraktara. Pravo nošenja bajraka ide sa oca na sina. Ispred ba-jraktara ide onoliko svatova koliko ih ima u desetinama, a za njima ne¬vjesta. Svirači su obično na sredini kolone. Najuža rodbina mladoženje je na začelju, pa tek serđija. Glavni svat vodi računa o ponašanju i redoslijedu svatova.Prstenovanje mlade je poseban ritual. Kada dođu po mladu, svatovi se vesele. Jenđe i zaove ulaze u posebno opremljenu sobu za žene. Kada popiju šerbet (tu se kahva ne pije) dolazi nevjesta kod njih, ali glavna jenđa ima zadatak da prostre crveni materijal (svilen ili od čohe) na rastojanju od jenđe do nevjeste, otprilike je to dužina od dva metra, kuda nevjesta treba proći. Međutim, nevje¬sta će naići tom stazom ali neće gaziti materijal, već će to uzgred smotati ili presložiti i dati svojoj rodbini.Zatim mlada prilazi k ruci jenđama na taj način što se rukuje sa nji¬ma pa uzima ruku i ljubi je u nadlanicu, prinoseći je zatim na čelo. Pusti ruku, a onda svojom rukom takne svoju bradu i svoje čelo. Glavna jenđa otvara kofer sa ruhom (ako već nije pravljena djevo¬jačka večer- kna), daje na uvid ženama staje donijela i sve to nose u sobu gdje se mlada oprema. Žena koja je zadužena za opremanje mla¬de, snosi veliku odgovornost za njen izgled.Kada sve to bude gotovo, kaže se djeverovima (djeveru i pridjever-ku) daje mlada spremna. Oni ulaze u sobu gdje se nalazi mlada. Žena koja je zadužena za opremanje mlade, traži od djeverova da plate opr¬emanje nevjeste. Djever vadi određenu sumu novaca i daje toj ženi.U međuvremenu djevojka koja kiti svatove, ima obavezu da djeve¬rima stavi oko vrata lanene ukrasne peškire, a druga im donosi na ta-blji šerbet. Oni, kada popiju šerbet ostavljaju na tablju određenu sumu novaca, koliko oni sami procijene. Obično su to manje sume novca. Djever uzima mladoj ruku a ona, znajući unaprijed šta treba da radi, spaja dlanove svojih ruku i, raširenih prstiju, tako spojene ih drži u vi-sini grudi, kako bi djever što lakše izvršio prstenovanje. Djever uzima prsten u svoju ruku i kao da proba na sve prste da sta¬vi prsten idući redom. Međutim ti pokušaji sU samo sastavni dio ritua¬la, a unaprijed se zna da se prsten obično stavlja na srednji prst desne ruke. Djever čestita mladoj i okrene je tri puta oko njene ose, u pravcu kazaljke na satu. Poslije toga djever posipa mladu bombonima i sitnim novcem, što djeca kupe. Kada se to završi, idu svatovima i obavješta¬vaju ih daje mlada spremna i da se može krenuti.Pri izlasku mladu vode njena braća do na kućni prag, gdje je preu¬zimaju djeverovi. Djever pazi da se mlada pri izlasku iz rodne kuće ne okrene ka rodbini koja je u tim trenucima zove. To se tumači time, ako se mlada okrene djeca će se ličiti na njenu rodbinu. Zato su djeverovi i jenđe dužni da to spriječe. Pri izlasku iz kuće sa mladom, svatovi se takmiče ko će prvi zapucati iz pištolja. Svatovi zatim odigraju jedno kolo i kreću sa mladom. Ako su svatovi na konjima, kao što je nekad bilo u većini slučajeva, onda joj djever vodi konja idući pješke. Glavni svat određuje muštulugdžiju, koji ima zadatak da prvi prene¬se do mladoženjine kuće vijest da svatovi dolaze. Kada svatovi stignu sa mladom, u kući mladoženje žene najčešće zapjevaju staru bošnjačku pjesmu: Trepetlika trepetala, puna bisera, haj, ovi naši bijeli dvori puni veselja. Što u dvore, što pred dvore, što 'no govore? Haj, ovo majka sina ženi pa se vesele. Svi se redom veseliše, majka najviše, haj, doveli joj đul nevjestu, đulom miriše. Spustila se zlatna žica, sa vedra neba, haj, savila se mladoženji oko vesića. Sa fesića đul nevjesti oko duvaka. Kada svatovi dođu pred kuću mladoženje, nevjesti se donosi Ku-r'an, koji je zavijen u čistu krpu. Ona skida krpu sa Kur'ana, podiže duvak i poljubi Knjigu. Zatim dotakne njome svoje čelo i stavi je pod desno pazuho. Vraća potom Kuran i dariva donosioce mahra-mama.Donose zatim jedno muško dijete, nakonče, koje ona treba da podi¬gne sa obje ruke i da ga okrene triput u pravcu kazaljke na satu. Slije¬di zatim ljubljenje kućnog praga i nadvratka. Nerijetko se može čuti i pjesma čiji ćemo dio zapisati: Meha majka luda oženila, još luđega u đerdek spremila, Meho plače, traži staru majku, tješila ga pod duvak djevojka: "Ti ne plači, moji jadi, Meho, ja sam tebi nešto donijela: u njedrima dunju i jabuku, dunju grizi, jabuku miriši. U dimije kalap Sarajlije!" Odlazak mladenaca u đerdek praćenje posebnim ritualom. Ispraćaju ih pjesmom do ispred vrata. Najčešće se može čuti pjesma: Var' se, momče, ne prevar' se, djevojke su varalice. Noćas će te prevariti, sutra će te prekoriti. Pri polasku u đerdek, rodbina mladoženji zadaje nekoliko blagih udaraca. Majka mladoženje pokušava to da spriječi kako bi joj sin lakše prošao. Sve je to jedna šaljiva situacija.Na svadbi se mogu čuti stare sandžačke pjesme, koje su u Bihoru samo djelimično zapamćene. "Oj svatovi, biserova grana", molila se mladog momka nana, "doved 'te mi snahu zaranije, zaranije dokle sunce grije. Da ugrije mladog momka dvore, i sokake što se momak šeta." Možemo čuti i pjesmu od koje je zapamćen samo dio: Trava djetelina, tamo gore u bregove, Kosilo je mlado momče, u košulji bez fermena. Plastila je djevojčica, u košulji bez jeleka. "Oj djevojko iz daleka, kupicu ti tri jeleka." "Šta će meni tri jeleka, kad sam ti se drugom rekla." Sutradan nevjesta, u tradicionalnoj narodnoj nošnji, dvori na svadbi. Na glavi nosi tepeluk i žućake. Zabrađena je šamijom sa ojom i pokr¬ivena čatkijom. Obučena je u kat: široke dimije, jelek, svilenica košulja, te kolan od srme ili zlata. Oko vrata su: petolirka, dvije dvoli-rke i šest lira, a na ušima su menđuše zvane mahmudije. Na nogama sandale ili cipele. Na rukama prstenje, a centralno mjesto na prstima zauzima prsten čunak.Svadba traje cijeli dan do akšama, kada se svadbari razilaze i odla¬ze svojim kućama.U Bihoru kao i u cijelom Sandžaku, miraz se ne uzima. Smatra se da od njega nema sreće i da vodi nazadluklu.Iz knjige: Bihor i bratstvo Muratovića u njemu  Zumber Muratović