© www.trpezi.eu 
Bihor & Studije Bihor i Forum Bihor i Običaji Bihor i Priče Bihor i Slike Bihor i Pisci Bihor i Doktori Nauka Bihor i Đžamija Bihor i Svadbe Bihor i Recepti Bihor i dječije igre Bihor i dječiji snovi Bihor i Arhelogija Bihor i Turizam Bihor i Planine Bihor i Dijaspora Bihor i Škole KUD “BIHOR” F.K. “PETNJICA” Bihor i knjiga utisaka Etno naselje “TRPEZI” E.D. “POPČA” Trpezi etno selo Radmanska Klisura Muzika Kontakt Arhiva Moj Kutak www.trpezi.eu Bihor Dobro došli u Bihor
.
Bihor Susret Sa Zavicajem

Kreiraj svoju značku
Bihor Petnjica Trpezi Vrbica Tucanje Savin Bor Javorova Kalica 25° Moj kutak Muratović Tufo
Rođen sam u Trpezi zaseok (Johova Voda) gdje sam  odrastao i proveo svoje djetinjstvo. Nebih puno o meni piso jer ovaj Sajt posvjećen je mom Bihoru i prelijepim selima u njemu. Sajt www.trpezi.eu je ono što zanima ljude ovoga kraja: o Bihoru, njegovim ljudima, događajima, prirodnim ljepotama, uspjesima i problemima; o temama iz kojih se može nešto naučiti; o zanimljivim i važnim temama iz bližeg i daljeg okruženja; o malim ljudima i njihovim životima, jer mnogo je malih ljudi koji su istinski velikani. Kao običan čovjek koji voli svoj kraj, zabrinut sam za svoj kraj, za budućnost svih Bihoraca, ali i svih sadašnjih i budućih generacija. Zabrinut sam ne samo politički i moralno, nego i za budućnost koja nam izgleda tako pesimistična. Da bi čovjek saznao koliko voli i koliko mu znači zavičaj, osetiće tek kad ode negde daleko od svog rodnog mjesta. Svi se mi tješimo i kažemo sudbina je takva, ali... Možda i sami kreiramo tu našu sudbinu. Zavičaj je stvar srca i duše, začećem i rođenjem opečaćen, kao sjenka kojoj ne možemo pobjeći.  Najprije začećem, a zatim rođenjem čovjek se nastanjuje u zavičaju, ali i zavičaj u njemu. Bihor je lijep kraj, na divnom mjestu, sa velikim potencijalom, pametnim ljudima. Nažalost, nikako da taj potencijal aktiviramo, nikako da te ljude aktiviramo. Nikako da se pronađe čarobni štapić koji će nas sve malo "prodrmati" i učiniti da krenemo naprijed umjesto korak  nazad. Svjesni smo da se veliki broj još nije ili se čak neće ni vratiti na svoja ognjišta, svjesni smo da Vam se život odvija negdje drugdje, daleko od vlastitog ognjišta, ali to ne znači da trebate šutjeti, to ne znači da mi u dijaspori ne možemo pomoći svom bihoru.! Jer mi bihorci trebamo da imamo pravao na dostojanstven život na vlastitom ognjištu. Narod Bihora je zaslužio da konačno dobije svoju opštinu, što bi, siguran sam, bitno uticalo da se zaustave migraciona kretanja i krene uzlaznom razvojnom linijom. Preko svih obećanja predstavnici državne vlasti još uvijek nijesu jasno saopštili kada će Petnjica, dobiti status opštine. Što znači da se vladajuća struktura, služu raznim manipulacijama kako bi ostvarili svoje političke ciljeve i da štite interese bošnjačkog naroda. Mislim da je narod Bihora konačno shvatio da vlast u Crnoj Gori ima jedan cilj da na izborima u Bihoru pokupi što više glasova, umjesto opštine, bihorcima je ponuđen demokratski sumrak nad Bihorom. Cilj nam je dakle podstaknuti razmišljanja na mnoge zapostavljene, ali vrlo važne životne teme, ali, kako sam već naglasio, čuti i mišljenja drugih, ali i protivljenja. Time, sukobljavanjem različitih mišljenja, možemo samo biti bogatiji, zreliji, pametniji i spremniji za život koji nikome od nas nije baš lagan.
DJED REKO Dok su pod prozorom mirisali žuti cvjetovi, razgovarao je sa svima. Sjedio naslonjen na staroj stolici, pustajući kolutove gustog dima. Nana je zamišljeno sjedela, gledala njegove kamene ruke. Koje su klesale godine duge nekad sa manje, nekad sa više muke. U njegovim mislima naviru sjećanja, čelične bore lice oru. Pojavi se slika srećnog čovjeka zagledanog u bistru zoru. Kada se udaljio sa prozora toplo poslijepodne zrake rasunta. Stara stolica osta usamljena, sjetnom koprenom ogrnuta. Putuje čovjek koji nema smrti, čiji su koraci puni moći. Što više trajem, jasnije vidim lik koja obuzima moje oči. Prozor ga i dalje pamti, maše, oba krila govore. Čujem i dalje djedove riječi koje kao rijeke uviru u more. Tufo Muratović
SUNCE IZNAD BIHORA Stalo sunce iznad  našeg Bihora, kakav lijep pejzaž i kakva tišina. Odmara se, dosta mu je vrve i  zagleda one stare zarasle puteve.   Gledam u njega vidim da se smije mjesec mu se sa strane krije. Treba nekog' da s njim razgovara, svoje zrake u suze pretvara.   Ovdje sreće baš nimalo nema, marljivo se sve za žetvu sprema. Vrijedni Bihorci što vas malo ima, stalo sunce pa sve glavom klima.   Baca pogled do Popče dole sluša Bihorce kako se sa kosom bore. Danas svoju mijenja  putanju, divan kraj  je sav u propadanju.   Stalo sunce, stalo pa odmara gleda pejzaž  Bihora meni dragog kraja. Moram dalje kao da mi veli, na put me gone oblaci  bijeli.   Dijaspora, da li vam se javi pita sunce pa dalje nastavi. To pitanje sunce postavi I bez odgovora nas ostavi. Tufo Muratović
ZABORAVLJENO SELO   Mojem selu Trpezi je ime mnogi se diče i ponose njime. U njemu su se mnogi rodili i prve riječi progovorili.   Lijepo je i ne baš malo, mnogima je do njega stalo. Mnogi se ponašaju kao da se stide, u tuđoj zemlji opstanak vide.   Tamo kupiše stanove i kuće, zaboraviše da je samo u Trpezima vruće. Ovo je pjesma u kojoj svi patimo, a šta bi bilo da se svi vratimo?   Znam ja Trpežane moje, znam da se kao i ja istine boje. Često za rodnim krajem pate, a može se desiti da se nikad ne vrate.   Moja poruka je ona koju i sebi želim: vratimo se tamo gdje se najviše veselim. Mnoge riječi u pjesmi su pune boli, ne zaboravite da vas Trpezi vole. Tufo Muratovic
Porodočno stablo